San u mramoru

Moj dom. Moj.
Onaj kojeg, doduše, gradim u mislima. Polako, pažljivo. Slažem ciglu po ciglu. Tko zna, možda nastane palača. Do tada, maštarije mi pružaju utočište. I sada sam ih željela sebi približiti samo na korak.
Baš kao podsjetnik,stavila sam maštanje na oglasnu ploču.(S obzirom na silinu vremena koju ovdje provodim, stvarno služi kao oglasnik).I za dvadeset godina,moći ću si dokazati:Imala si snove. Bilo bi vrijeme. Sada ih ostvari.
Moći ću reći:Gledaj!Znala si što hoćeš!Ne izvlači se!Živi konačno.
I hoću,hoću. Ne mogu se iznevjeriti.I zato je stvoren ovaj post. Nek' se snovi pretvore u stvarnost,ne želim truli pijesak u rukama.

Možda da krenem od kuhinje. Čini se kao srce kuće. Uvijek otvoreno, prijazno i radno. Pa,barem se nadam radno.



Oo, ma bit će kolača.Čim je vidim,navre mi želja. Starinska, puna duha i topline. Ovo tamno drvo vraća me na selo. Potrebno je ponekad imati malu škrinjicu uspomena i natruhu svježeg zraka, makar onog zamišljenog, u ovom urbanom svijetu. Moj mali bijeg u svijet kada se priroda još cijenila. Gdje se zelenila još vidjelo kroz prozore. Gdje Sunce još udara jako i čisto.



Zatim, tu su i prostorije u kojima bih voljela provoditi svoje vrijeme. One koje me masiraju svojim izgledom na kraju dana. Ove police su nešto posve novo. Nakon sati provedenih u uredno posloženoj svakodnevnici,pažljivo određenu zakonima,normama i odobrenim manirama,gdje svi znaju koji im je posao i kako ga poslušno odslužiti ,ja bih naišla na ove neuobičajene police koje bi mi pokazale da ne mora baš uvijek sve biti na mjestu, u redu ili savršeno. Pustimo mašti na volje, vijuge nek lebde slobodno za novim idejama. Kreativnost potiče kreativnost. Razmišljajmo kreativno!(Ili bi to bilo krOativno?heh..)

Tu dolazimo do hodnika. Mojih velikih opsesija. Uvijek se šalim da ću morati srušiti kuću ili bar njene zidove i izgraditi sve nanovo samo kako bih uklopila hodnike. Velike, široke, prostrane. Savršene. U kojima se osjećaj vjetar na licu, u kojima sunce navire, u kojima putuju tamni razgovori.Mjesto gdje tražim inspiraciju nadahnutu fasciniranošću.



Prekrasni,bogati lusteri koji pozivaju na gledanje, u tolikoj mjeri, da se zavrti u glavi. I....Još nešto što svim srcem priželjkujem jest pod šahovnice. Naposljetku, život je ipak samo igra!?!
Ne znam zbog čega me toliko privlači,samo znam da me,čudno,podsjeća na Alisu u Zemlji Čudesa i onog njenog zeku. U svijetu gdje je sve drukčije,naopako. U snu.

Zato,tu je i pod koji bi podsjećao da ništa nije sigurno, koji bi mi poručio da pazim. Uživaj,ali ipak, računaj na nepredvidljivosti. Možda jednom propadneš. Ali ozbiljnost na stranu,zamislite imati stakleni pod iznad kupaonice,točnije tuša?Hmmmmm…
No dakle, zbog užitaka se vrijedi staviti glavu na panj. Samo naprijed, propadnite u vrtlog.



Tu su i velike sale koje zamišljam, mada ne znam koliku bi svrhu imale u kućanstvu 21. stoljeća. Nema druge,bit će ovdje mnogo balova!Veličanstvene,svečane,raskošne dvorane.Neka,vratimo se 18.stoljeću,vremenu slatkog udvaranja i nacifranih haljina. Ubijmo duh robota i hladnih računala barem na tren.



Zaplešite!



Ova soba,soba je ogledala. Pa zar se ne vidi?
Voljela bih kružnu,tako da se lik savršeno ogleda. Možda stoga,soba Narcisa?Neka bude. Čovjek je, kažu, Božje najveće umjetničko dostignuće. Divimo mu se!Budimo zavedeni ludosti slika i preslika. Ljubimo.
Zamislite vrtjeti se u toj sobi. Čudesno, zar ne?Kao da smo upali u rupu vremena i sada sve što nam preostaje jest samo BITI.

No,tu su i male lanterne koje bi ponoćnom vrtu i divljem zelenilu davale mirnoću romantičnog svjetla. Tko bi tome odolio?



Naravno,pod uvjetom da je vrt zaista raskošan...



...i dražestan.




A kada si malo razmislim,ne bi škodio ni jedan cijeli perivoj.Čistog zraka nikad dosta,a barem drveće toga donosi.



I za kraj....mjesto odakle bih voljela promatrati tu raskoš prirode.



Da,za kraj sam ostavila ovaj mali sobičak. Dušu moga doma. Ona koja odiše ne mojom ekstravagancijom ili glumljenom ekcentričnošću i zaluđenosti nepredvidivog. Ne,bila bi tu tople boje,boje koje bi me i noću grijale. Tradicionalna,opuštena i topla. Jednostavna.
Samo ja.


Moj dom.



p.s. s grijanjem na plin