četvrtak, 25.12.2008.

Lock and Load

-Voliš li me? Osjetim stezanje bicepsa pod svojim dlanom.
-Da-progovori nakon kreće stanke promuklim, neprirodnim glasom.
-U redu-naslonim se na lakat, a prstom počnem kružiti po njegovoj nadlaktici promatrajući njegove guste trepavice. Oči su mu ukočeno promatrale strop. Nagnem se nad njega i lijeno protrljam nos o njegov obraz, a usnama mu okrznem ušku. Okrenem se i spustim stopala na goli pod. Prislonim deku oko sebe i na prstima odšetam do kupaone. Tiho zatvorim vrata, spustim dasku wc-a i sjednem na nju. Pustim deku da mi sklizne niz tijelo dok ruke zarijem u zapetljani busen kose. Prislonim koljena uz hrbat nosa, polagano udišući miris, utoplivši se toplinom daha.
Cyn.
Trgne me njegov glas. Podignem glavu osjećajući kako mi se kapci automatski spuštaju.-Što?
Gotovo se zaprepastim zvonkošću svog glasa.
-Idem preko puta. Treba ti nešto?
-Ne, ništa-odgovorim tiše pokušavajući odagnati odjeke prethodnog odaziva.
-Ha?
Priđem vratima i navirim se kroz njih. Začujem zveckanje ključeva u hodniku.-Rekla sam da mi ništa ne treba.
-Ok-poviče već izvan stana, na stubištu.-Vraćam se brzo.
Zatvorim vrata i požalim što nemam više vremena. Sagnem se, pokupim deku i složim je uvježbanim pokretom. U ormariću, nasuprot školjke, potražim nekakvo ulje ili mirisan gel. Gotovo odustanem kada na samom dnu pronađem gel od jagode. Pomalo sumnjičavo prislonim tubu uz nos. Spustim plastičnu ambalažu na rub kade i zgrabim jedan ručnik pa i njega prebacim preko obližnje šipke. Odvrnem špinu i stavim ruku ispod mlaza. Hipnotizirana žustrim udarcima vode gotovo ne osjetim njenu toplinu. Zakoračim u kadu i pustim vodu kroz tuš. Osjetim kako mi prži meku kožu ramena, priljubljuje sitne vlasi uza vrat.
Para mi ispere lice,ali ne i um. Po izlasku iz kupaonice, ogrnem se velikim ručnikom držeći kutijicu u rukama. Približim se prozoru ne gledajući kroza njega i odvrnem kutijicu. Zagrabim malo kreme i nanesem je na obraz. Podignuvši glavu ulovim njegovu pojavu meni okrenutu leđima. Razgovarao je s nekim visokim likom u bezličnoj odjeći i žućkastog tena ispod paviljona. Shvatim kako ruje po unutrašnjem džepu jakne kada u rukama lika na tren ugledam poveći snop novčanica. Zaputim se prema kuhinji. Uzmem si šalicu čaja i poželim da pušim, naslonivši se na rub ormarića. Začujem otvaranje vratiju. Pojavi se na vratima kuhinje sa vrećicama u rukama.
-Što?-pogleda me začuđeno. Shvatim da sam se zapiljila. Brzo odmaknem pogled i otpijem gutljaj iz šalice. Spusti vrećice na pult do mene i izvadi nešto iz njih. Napregne se da dohvati ručku visećeg ormarića i, na mjestu gdje mu je unutrašnji džep, nasloni se na moje rame. Začujem lagano hrskanje plastike. Čvrsto stisnem oči pokušavajući se pretvarati da to nisam čula. Odložim šalicu napola punu i pođem se odjenuti. Presretne me na pola puta prema izlazu desetak minuta kasnije. Usta su mu se iskrivila u mali o kada je ugledao sve moje stvari meni u rukama. Već tren kasnije kao da se pribrao pa je izbacio prsa i nehajno se naslonio na dovratnik, prekriživši stopala.
Pogleda me ispod obrva, oštro procjenjujući-Nekamo ideš?
-Idem-pokušam izbjeći taj pogled.
-Nismo li se bili nešto dogovorili?
Zaklopim oči.-Ne mogu više- i prođem pokraj njega. Odjednom osjetim jako potezanje za ruku i već sljedeći tren nađem se njemu nasuprot s njegovim rukama na mojim. Uhvatim tračak panične hitnje u tim očima.
-Cyn…-ime mi je izrekao poput molbe. Odmaknem mu ruke, ali netom prije nego što sam pomislila opet krenuti, vratim se korak natrag i prislonim obraz uz njegov još neobrijan.
-Voljela sam te-šapnem blago. Zaobiđem ga i otvorim vrata. Iza mene je ležala teška tišina. Ne okrenem se. Samo posegnem za kvakom i čvrsto zatvorim vrata iza sebe.
Jednom ću morati zaboraviti taj miris njegove kože ujutro. Bolje sad, nego kasnije.


21:58 | Komentari (1) | Print | ^ |

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.