San u mramoru

Trebao bi mi biti mrzak. Ali njemu kao da se nazirao slomljen čovjek. Nisam to uspijevala ignorirati. Milijun puta na dan sumnjala bih u taj privid, ali isto toliko puta bi mi se sumnje obijale u glavu. Zbog toga sam se budila noćima u znoju i zamjerala mu to, a drugi tren već mrzila što je to uopće spalo na mene. Slamala sam se,a krivnja je postajala sve veća. I more su time bivale strašnije. Bojala sam se leći u krevet.
.....
Zašto?Zašto?Zašto?-vapaji su odjekivali maglovitom šumom dok sam mahnito trčala. Spavaćica mi se prilijepila za bedra, a grane su me lamatale po licu.
Zašto,sestrice?Zašto?-osjećala sam je. Blizu. U grlu mi je bujao vrisak,a ušima bubnjalo. Izvučem snagu iz dna sebe i potrčim dalje. Ne smijem…ne smijem…dopustiti.
Zapnem za deblo i strovalim se. Podignem se rukama, žestoko udišući. Posrnem na mokrom lišću i nešto me primi za gležanj. Ote mi se jecaj. Ne!Ne smijem dopustiti!
Zašto?-vapaj se čini daljim i kamen mi na prsima olakša. No stravični strah me proganjao i ja nisam prestajala trčati.Izađem na čistinu i gotovo prijeđem preko ruba litice.
Zašto?-osjetim hladan dah na vratu. Protrnem,a meni se učini dražim skočiti nego se okrenuti. No smognem hrabrosti i pogledam je. U plavim trapericama i ljubičastom puloveru. Tako čista,lijepa,mila. Suze mi se nakupe u očima i preliju.
-Zašto?-prošapće tiho.Približim joj se za korak sada tako sretna što je tu. Položim dlanove na njene obraze i nasmiješim joj se. Pomaknem ruke s njenih obraza da je jako zagrlim kako bih istresla tu sreću kada ugledam rupe na licu koje sam ostavila za sobom. Stravičnost prizora osupne me. Mesa je nedostajalo,a zubi su se jasno vidjeli. Obavije me gadan smrad…opaljenog mesa. Pogledam na svoje dlanove i ugledam komadiće kože na njima.
-Zašto?Zašto?-zavapim. Odmaknem se korak unatrag i…padnem.
Obećala si mi.

Padoh o zemlju, a moje tijelo se trzne i probudim se. Uzdisaji su se širili prostorijom.
Prijeđem rukom preko lica i osjetim znoj i suze na usnama. Opet.
Zahropćem. Posegnem u mrak i upalim noćnu lampu. Spustim se natrag na jastuke. Osjećala sam okrutnu oštrinu svoje kose na zatiljku.Obećala si mi.
Oh,Bože. Zaista jesam.
-Arghhh-zgrabim plahtu među prste i čvrsto stisnem. -Zašto,Suzy?Zašto mi ovo činiš?-s mukom sam istisnula kroz usta. Zgrabim jastuk i počnem udarati njime o šipku uz krevet.
-Argh,zašto???-prosikćem.
Uspuhana klonem na krevet i pogledam na sat.
Petnaest do tri.
Prođem rukom kroz kosu i podignuvši glavu, na tren ugledam u zrcalu zajapureno lice i razbrušenu kosu. Srce mi je divlje kucalo. Ruke su mi bile zgrčene i lagano su titrale. Potreba u meni još uvijek je gorjela. Pođem prema vratima balkona i otvorim ih. Zapuhne me svjež zrak,a hladnoća mi razbistri misli. Naslonim se na kamenu ogradu i udahnem par puta dok sam slušala kako mi se otkucaji usporavaju.
Ne možeš tako. NE možeš. Odupri se-govorio mi je glas. Povučem ruke s kamena i vratim se unutra. Ogrnem se laganim haljetkom, oprezno otvorim vrata kako njihova škripa ne bi probudila i sitnim koracima krenem u kuhinju.
Zastala sam na njenim vratima. Visok strop sada je stvarno pomalo jezivu atmosferu, a narančasti zidovi samo pod svjetlom Mjesečine nisu izgledali onako veselo i ugodno kao što su se činili danju.
Prestani-ukorim se. Otvorim hladnjak i uzmem vrč s vodom. Naslijepo polovim čašu i natočim. Nagnem se na ormarić i nastavim polako gutati. Umirivalo me prelijevanje hladne tekućine. Zgrčim se na pomisao o snu kada začujem šušanja u salonu. Zamrznem se. Viktor se pojavi na vratima. Nije me odmah razabrao i ja sam uzela taj tren da ga bolje promotrim. Pod Mjesečinom crte njegova lica izgledale su isklesane kao u grčkih kipova. Tvrde usne, čvrsta vilica, simetrične jagodice, visoko čelo i dug nos činile su ga gotovo nezemaljskim. To me natjera na lagani uzdah,a on to opazi.
-Fiona?-krene rukom prema svjetlu.
-Nemoj paliti svjetla!-posegnem rukom prema njegovoj.
-U redu-promrmlja pomalo uvijeno.
-Nisam te valjda probudila?
.Ne,nisi-opazim da na sebi ima traperice i majicu. To me podsjeti na moju oskudnost pa nesvjesno stegnem remen oko struka. Zaustavi mu se pogled na mojim rukama. Otpustim remen iz ruku i povučem ih iza sebe. Osjećala sam kao da vidi u mene kada me je promatrao na taj način.
-Ovaj,hm..hoćeš nešto popiti?Da ti napravim nešto za jesti?
-Što ti piješ?-pogleda u bistru tekućinu u mojoj ruci.
-Vodu-izbacim,a on se osmjehne.Može i meni,onda.
Posjedne se za pult dok sam lijevala vodu u drugu čašu. Okrenem se i shvatim da je sjeo u sjenu i da ga gotovo ne vidim. Ali da on mene sasvim dobro vidi.
-Izvoli-gurnem čašu prema njemu.
Klimne.Hvala.-Otpije veliki gutljaj.
Poskočim kada se vrata iza njegovih leđa otvore,a hladan me zrak obavije. Sva se naježim. Projurim kraj njega i zaključam ih, zadržavši u umu miris duhana, metvice i njegove kolonjske. Prestani!-strujalo je mojim tijelom. Ništa ti ne znači.Sjednem na drugu stranu pulta nasuprot njega.
Shvatim da pilji. Negodovanje mi se odrazi na licu.-Što je?
Osmjehne se. Kosa ti izgleda srebrna.
-Oh-prošuštim dodirujući je lagano.
Nagne se preko stola i oslobodi mi jedan uvojak. Omota ga oko prsta,a meni počne zvoniti u glavi od njegove blizine. Zaklopim oči i pokušam se pretvarati da nije tu. Njegova ruka potegne uvojak:-Hej,spavaš?-osjećala sam osmijeh u njegovom glasu.
Primirim disanje i otvorim oči:-Ne.
Gotovo padnem unatrag kada me susretnu njegove oči na manje od deset centimetara. Ostavi mi uvojak, a prstom mi prijeđe preko vrata. Zadrhtim,a on se samo osmjehne. Palcem mi protrlja usnu. Zatrepćem. Nagne se još naprijed i prisloni mi usne na obraz. Malo se odmakne i prisloni ih na drugi. Spusti ih na moju bradu. Još jedan. Uzmaknem unatrag kada me svlada šok i on samo okrzne moje usne svojima. Osjećala sam kako mi svi živci u tijelu živo trepere.
Spustim glavu,tupo piljeći u svoje krilo. Stajao je nagnut tako ispred mene još par sekundi,a onda se vrati na svoju stranu pulta. Začujem škljocaj,a zatim osjetim i miris cigareta. Zakašljem i prekinem neugodom nabijen muk.
Ustanem,a na vratima se okrenem prema njemu. Piljio je u udaljenu točku ispred sebe dok se dim cigarete izvijao iznad njega poput kakve spodobe.Zazebe me nešto u grudima.
-Žao mi je-prošapćem i pojurim na kat prije nego sam čula odgovor. Uletim u svoju sobu, zgrabim kovertu ispod madraca i izvučem nakit. Bljeskao se na Mjesečini. Otkopčam ga i stavim oko vrata. Lagano me zapeče mjesto na kojem me dotakao mali križić. Stavim ga unutar spavaćice i osjetim njegovo klaćenje među grudima. Prislonim ruku na njega. Podsjeti me. Podsjeti me.