San u mramoru

Kopkalo me. Je li mu dobro? Što se dogodilo? Zašto me odgurnuo od sebe? Nisam navikla na njegovo odbijanje. Nisam si htjela priznati koliko me je to morilo.
-Ufffff!-odmaknem sam deku sa sebe i ustanem. Brzo obučem ogrtač i krenem se prešetavati sobom. Njegov obris neprestano mi je lebdio pred očima. Držao me budnim već,čini se, satima. Naglo zastanem kada shvatim da nema sata na noćnom ormariću koji bi mi to potvrdio.
U knjižnici.
Ruka mi je već bila na kvaki kada sam shvatim da je možda još dolje. A možda više ni nije ondje. Možda ono nisam čula Richarda na stepenicama već njega. Otpuhnem kosu s usana. Nije ni važno.Meni treba taj sat-uvjerim se. Brzo se spustim do predvorja kako se ne bih stigla predomisliti. Žustro otvorim vrata salona.
Klečao je nagih leđa, osvijetljen vatrom kamina. Na desnoj lopatici ocrtavala se velika plava mrlja.
Koraknem naprijed.
–Oprosti-proturam nekako.Nisam se pripremila da će možda stvarno biti ovdje. ovaj...Samo sam došla po sat.
Okrzne me samo krajičkom oka, ali dovoljno da uočim masnicu ispod njegova oka. Grubo udahnem, a sve u meni se smekša.
-Viktore…-šapnem glasom koji je poprimio gotovo molićav ton. U sekundi prijeđem razdaljinu i spustim dlan na njegovu kosu. Odmaknem mu jedan pramen s čela. Prstom mu blago dotaknem obraz,a cijelo mu se lice pretvori u bolnu masku. Hitro odmaknem prste od njegove kože kao da sam se opržila, ne želeći mu bol. On samo sporo premjesti pogled s vatre na moje obeznevjereno lice. I….Shvatim. Spustio je sve ograde. Sada sam u njemu vidjela sve ono što sam slutila. Šake su mu opuštene ležale u krilu kao kakvom odustalom borcu, a pogled mu odražavao duboku bol i potištenost. Lice mu je nateklo i činilo njegovu pojavu još ranjivijom. Nisam se mogla othrvati njegovom pozivu. Položim dlan na njegovu vilicu, a on ga čvrsto primi svojom rukom i prisloni na prsa. Iza njegovih leđa dohvatim bijelu tkaninu i prislonim mu je na leđa. Blago se trzne na hladnoću obloga, ali znala sam da ni moj dlan, koji je još uvijek ležao tik iznad njegova srca, nije ništa topliji. Stisne mi ruku i preusmjeri pogled natrag na vatru. Učinim to i ja. Plamčci su požudno lizali kamen kamina i činila ga živim. Tiho su cvrčali.
Činila mi se gotovo nestvarna ova intima između nas. Imala sam osjećaj da sada ne bismo bili bliži ni da vodimo ljubav. Na tu misao moja ramena naglo klonu, a on se osvrne ne shvaćajući što mi je. Blago mu se nasmiješim i samo zavrtim glavom. Nije važno. Nagne glavu, a istučeno lice poprimi čeznutljiv izraz. Da ga ne poznajem, bojala bih ga se. Ali upoznala sam ga. Njegovu tišinu, pažnju, slabost.
Još jednom se nasmiješim, a onda opet pogledam u vatru. Trudila sam se ignorirati činjenicu da me on još uvijek promatra. Ne puštajući mi ruku s prsiju, drugom mi okrene glavu prema sebi. Žar u njegovim očima, sličan onome u kaminu, zasjenio je tugu. Srce mu je sada jako tuklo. Pomaknem prste kao da ću ih maknuti, no on ih samo jače pričepi. Nagne se prema meni i usnama lagano poput pera okrzne vilicu. Instinktivno rastvorim usne ispuštajući jedan dugačak uzdah. Prisloni mi jedan prst na bilo, a potom i cijeli dlan malo iznad dojke. Opazim simboliku tog čina pa se odvažim pogledati ga. Oči su mu sada bile na pet centimetara od mojih, duboka jezera žudnje i tihe čežnje. Dosta je.
Nagnem se naprijed i prislonim žustro usne na njegove. Uzbuđenje, želja, sram odjekivali su mojom glavom poput vatrometa. Odmah se odmaknem, pomalo ustrašena. Oči su mu bile zaklopljene, ali na usnama mu je lebdio snen osmijeh. Otvori ih i sporo me promotri, sada s nekom čvrstinom u sebi. Približi mi se i zastane tik ispred mojih usana, izazivajući. Protrlja svoj o moj, a ja samo uvučem dah. Mogu vidjeti smeđe točkice njegove šarenice. Još dok mi je ta misao letjela umom, spusti se meko na moje usne. Osjetim aromu viskija i neku pikantno-slasnu, njegov okus. Cijela prostrem, a ruka na njegovim prsima se skvrči. Osjetim mu topao dah na licu,a zubima mi lagano povuče donju usnu. Tihi cvilež proširi se sobom i šokirano shvatim da sam to ja. Jezikom mi obliže usnu, zaposjedne kut mojih usana, mučeći me.
-Tuff!-poskočimo na udarac vratiju. Žalosno primijetim da je nestalo one topline na usnama. Pogledam ga upitno i primijetim da mu je kosa razbarušena. Ne sjećam se da sam to napravila. Osmjehne mi se i palcem mi prijeđe, ravnajući, mjesto između obrva. S lakoćom se pridigne, ali u hodanju ipak primijetim lagane nepravilnosti. Zazebe me nešto u grudima, a topli, gotovo majčinski, osjećaji me preplave. Tada se Alex pojavi na vratima salona i umalo padne,ali ga Viktor uspije pridržati.
-Brate, izabrao si pravu večer-začujem njegov glas.
Okrene se prema meni i pogleda me s dubokim žaljenjem. Alex na njegovom ramenu zahropće.
-Odvesti ću ga u sobu-progovori glasnije promuklo. Klimnem. Ustanem, zgrabim sat sa obližnjeg stolića:-Treba ti pomoć?
Odmahne glavom. Zadrži pogled još malo na meni,a zatim se okrene i produži predvorjem do gostinjske sobe.
Pričekam dok ne začujem zatvaranje vratiju i uspnem se na kat. Alexova nespretna gunđanja isprepletala su se s Viktorovim umirujućim glasom.
Meko otapkam do sobe, osjećajući se kao u snu. Legnem na krevet, zaboravivši skinuti haljetak i zagledam se u mjesečinom obasjan strop.

A onda me pogodi stvarnost.